четвртак, 14. јун 2012.

Kukasti krst u Atini

  Blizu metroa sam  i vidim mladica obrijane glave kako cepa predizborne plakate KPG i "Nezavisnih Grka''.Obucen je u crnu bluzu i crne pantalone.Na trideset metara odatle priprema se skup nacionalista ''Zlatne zore''.Tu je i prikladan dekor : ogromna traka sa njihovim simbolom,njihovom verziom svastike koja meni lici na rebus.Okolo paradiraju gotovo obrijanih glava mladici u crnom.Secam se reci njihovog vodje : ''..a onda ce doci mladici misicavi u crnim bluzama..''. I evo njih.U gradu koji ih nije tako brzo ocekivao.Ili mozda ih mi nismo ocekivali u ovom gradu na cijem asfaltu se preplicu nevidljivi koraci sada vec sasvim istrulih stopala drevnih filozofa i onih prvih,hriscanskih svetaca koji su dolazili u ovaj grad jer je on oduvek svetlom svoga duha privlacio ljude.
  Voz me odnosi u centar.Covek noseci kukasti krst na panou obecava ''sahranu'' svim partijama...
Pre nekoliko dana jedan od istaknutijih clanova momaka u crnom obecao je da ce samarati i u Skupstini.
  "Krv.Cast.Zlatna zora!'',je ono sto se cuje na video snimcima crnih bluza.
   Portparol,dobro gradjen,mlad,misicav isamarao je kandidatkinju KPG uzivo u jutarnjem programu.Cestitke obicnih gradjana pristizu u sve vecem broju na adresu crnih majica.
 Javljaju se mlade zene i koje voditeljima politickih emisija govore kako ''nikada pre nisu razmisljale o partijama i politici,ali da im se od kada su videle portparolov nastup na tv-eu tj.samaranje,taj isti portparol svidja...''. Pocele su i da se zaljubljuju u crni duks.

    Zatvaraju se prodavnice,radnike sve redje placaju,strajkove proglasavaju nezakonitim,a momci misicavi i u crnim bluzama zaista dolaze.U gradu koji mirise na cemprese,eukaliptuse,masline,tamjan i more prestao je da duva vetar.Kada ponovo zaduva,raspalice plamen,a ovde vatra ume da potraje.






петак, 8. јун 2012.

Zasto je sa mene sve otpalo?

Odavno vec posmatram kako se na mene nista ne lepi:
ni ljudi,ni slike,cak ni vazduh iz tunela kojim juri metro.
Prestale su za mene da se lepe i karte koje ponistavam na ulazu
u podzemnu zeljeznicu,autobuske karte.
Avionske su se pocepale negde izmedju selidbi i odlaganja smrti.
Knjige su prestale da ocrtavaju svoje korice
na mojoj tankoj kozi na kojoj je previse pecata
kojima je mesto u zaboravu.

Zasto je sa mene sve otpalo?
Mozda jer se sve odlepilo sa zidova
ove celije koje nazivamo drustvom.
Mozda jer je sve otpalo sa
licnih zidova privatnog pakla.

Cinjenica je da se za mene nista ne lepi.
Zato i trajem.
Inace bi me odavno ubila
potrosenost snova.

Klatim polupocepanu japanku na stopalu.
Juce me je nosila preko asfalta,
unela u taksi i liftove.
Cini mi se da ce se uskoro i sasvim iscepati.
Otici ce u nepovrat zajedno sa svim onim
sto se ne moze popraviti i sto se za mene ionako
nikada ne bi zalepilo.





четвртак, 19. април 2012.

Ulice i moji koraci

ULICE I MOJI KORACI -SANJA VOJNOVIĆ

ULICE I MOJI KORACI - SANJA VOJNOVIĆ

ULICE I MOJI KORACI - SANJA VOJNOVIĆ

ULICE I MOJI KORACI - SANJA VOJNOVIĆ

петак, 13. април 2012.

H Σταύρωση ΤΟΥ ΑΝΘΡΩΠΟΥ

H Σταύρωση ΤΟΥ ΑΝΘΡΩΠΟΥ
ΠΟΙΗΜΑ

RAZAPINJANJE ČOVEKA - pesma o neslobodi


RAZAPINJANJE ČOVEKA
( pesma o neslobodi koja ti se nudi)

Zašto ste me razapeli?
Zašto ste me prodali?
Zašto ste me preprodali?
Zašto ste me ukrasili cenom?
A zašto i popustima
na savest,
na dužnost,
na čovečnost?

Zašto ste me razapeli,
ja ne mogu vaskrsnuti
u nešto što nisam...

Zašto ste me svojatali?
Zašto ste me odmah zatim odbacili?
Zašto ste mi bili roditelji?
Da biste me se odmah zatim odrekli?
Da biste me ostavili pred vratima?

Zašto ste me razapeli,
ja se ne mogu ponovo roditi...

Zašto ste me razapeli?
Zašto ste me naučili rečima
čovek,
ljudi,
život?
Zašto ste me posle terali
da zaboravim sve te reči?

Zašto ste me razapeli,
ja nisam besmrtni sin,
moje telo je ljudsko...

Zašto ste me razapeli
novcem,
vrednostima,
glasanjima?
Zašto ste mi obukli
građansko odelo?
Zašto ste mi oblačili uniformu?
Da biste me ranjenog ostavili drugoj strani?
Da bi ste me predali?
Da biste posle mnome
decu u biskopima plašili?
Da biste potom rekli:
’’ova individua to nije naš svet..’’?

Zašto ste na mog sina navukli
odeću huligana,
a kći mi svukli pred gledalištem?

Zašto ste me razapeli
hlebom,
krovom,
nadom
i verom?
Zašto ste mi pokazivali
jedan put kojim treba ići
kada sami niste njime krenuli?
Da biste mogli posle da me tim
istim prolazom
ponižavate?


Zašto ste me naučili
slovima i poeziji
kada mi još uvek
uzimate otisak palca?
Zašto mi pričate o knjigama
kada mislite da sam previše neuk
za vaše istinsko štivo?
Zašto to štivo pišete
u četiri oka sa samim sobom?

Zašto da govorim,a
da se to nikoga ne tiče?
Zašto da ćutim onda
kada bi trebalo da govorim?

Znate da ja nisam Hristos,
da se neću  ponovo roditi,
da se neću u besmrtnost pretvoriti,
da neću ni vaskrsnuti.
Znate da nikada više neću
ponovo živeti
i da mi je ovo jedina i poslednja šansa.
Razapinjete svakog sina u čoveku,
razapinjate svaku kći u ženi
budućim ništavilom,
a kao pomoć nudite
vaše ruke
vladara,
gospodara,
posednika.

Onaj ko se prihvati
vaših ruku
skida se sa krsta
i beži sa Golgote
ubogosti i satrvenosti,
skida sa sebe krst čovečnosti
i slobodan je
da se kupuje i prodaje.

SANJA VOJNOVIĆ 13.04.2012.