Приказивање постова са ознаком pesnistvo. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком pesnistvo. Прикажи све постове
понедељак, 24. септембар 2012.
уторак, 10. јануар 2012.
ΔΕΝ ΚΑΤΑΛΑΒΑΙΝΩ ΤΗΝ ΠΟΙΗΣΗ ΠΙΑ/ NE RAZUMEM VISE POEZIJU
Δεν καταλαβαίνω την ποίηση πια.Οι πύλες της για μένα είναι κλειστές.Χτυπάω,αλλά δεν ανοίγουν.
Προσπαθώ να ακούσω κάτι βάζοντας το αφτί μου πάνω στην επιφάνεια των γραμμάτων, αλλά
πάλι δεν ακούω πολλά.Το μόνο που μπορώ να αναγνωρίζω σαν ήχος είναι μία σύντομη και
παράξενη μελωδία που ψιθυρίζει κάτι που ξέρω εδώ και καιρό - ο,τι οι μέρες μου αρχίζουν
να τελειώνουν με την ίδια σκέψη,με τη σκέψη πως τώρα πια δεν υπάρχει γυρισμός στα εκείνα τα
χρόνια που πίστευα ο,τι είμαι αθάνατη,με τη σκέψη πως ποτέ ξανά δε θα είμαι νέα.
Δεν καταλαβαίνω την ποίηση πια.Η ποίηση χάθηκε μαζί με το μέλλον που δεν ήρθε ποτέ για να πάρει τη θέση του. Αντί το μέλλον, ήρθε το αιώνιο παρόν.
Το παρόν δεν αναγνωρίζει την ποίηση.
Σάνια Βόινοβιτς 2012.
Ne razumem vise poeziju.Njene kapije za mene su zatvorene.Kucam,ali one se ne otvaraju.
Pokusavam da cujem nesto stavljajuci uvo na povrsinu slova,ali opet ne cujem nista.Jedino sto mogu da
prepoznam kao zvuk jeste jedna kratka i cudna melodija koja sapuce nesto sto vec odavno znam - da mi svi
dani pocinju da se zavrsavaju sa jednom istom mislju, sa mislju kako nikada vise necu biti mlada.
Ne razumem vise poeziju.Poezija se izgubila zajedno sa buducnoscu koja nikada nije dosla da zauzme svoje
mesto. Umesto buducnosti, dosla je vecita sadasnjost.
Sadasnjost ne prepoznaje poeziju.
Sanja Vojnovic 2012.
Προσπαθώ να ακούσω κάτι βάζοντας το αφτί μου πάνω στην επιφάνεια των γραμμάτων, αλλά
πάλι δεν ακούω πολλά.Το μόνο που μπορώ να αναγνωρίζω σαν ήχος είναι μία σύντομη και
παράξενη μελωδία που ψιθυρίζει κάτι που ξέρω εδώ και καιρό - ο,τι οι μέρες μου αρχίζουν
να τελειώνουν με την ίδια σκέψη,με τη σκέψη πως τώρα πια δεν υπάρχει γυρισμός στα εκείνα τα
χρόνια που πίστευα ο,τι είμαι αθάνατη,με τη σκέψη πως ποτέ ξανά δε θα είμαι νέα.
Δεν καταλαβαίνω την ποίηση πια.Η ποίηση χάθηκε μαζί με το μέλλον που δεν ήρθε ποτέ για να πάρει τη θέση του. Αντί το μέλλον, ήρθε το αιώνιο παρόν.
Το παρόν δεν αναγνωρίζει την ποίηση.
Σάνια Βόινοβιτς 2012.
Ne razumem vise poeziju.Njene kapije za mene su zatvorene.Kucam,ali one se ne otvaraju.
Pokusavam da cujem nesto stavljajuci uvo na povrsinu slova,ali opet ne cujem nista.Jedino sto mogu da
prepoznam kao zvuk jeste jedna kratka i cudna melodija koja sapuce nesto sto vec odavno znam - da mi svi
dani pocinju da se zavrsavaju sa jednom istom mislju, sa mislju kako nikada vise necu biti mlada.
Ne razumem vise poeziju.Poezija se izgubila zajedno sa buducnoscu koja nikada nije dosla da zauzme svoje
mesto. Umesto buducnosti, dosla je vecita sadasnjost.
Sadasnjost ne prepoznaje poeziju.
Sanja Vojnovic 2012.
субота, 7. јануар 2012.
ATINA-grad u kojem zivi misao.
Ovo je jedan grad u kome se uvek mogu dogoditi cuda.Mnoga su se u njemu
zametnula da bi se ostvarila danas.Vremena nisu pregazila ovaj grad cijim venama
kola filozofija,misao i pobuna.Naravno,rec je o Atini majci svih vremena.
U ovom vremenu resenom da unisti sva ostala vremena,pa cak i ona glagolska osim aorista
jer je zaduzen za "trenutno",za ono sto narednog trena nestane,Atina je ziva.
Ovo vreme ce Atina preziveti.
Prezivece jer u njoj jos uvek zivi misao.
U Atini se misao ne krije!
Atina je zivela i zivece.
zametnula da bi se ostvarila danas.Vremena nisu pregazila ovaj grad cijim venama
kola filozofija,misao i pobuna.Naravno,rec je o Atini majci svih vremena.
U ovom vremenu resenom da unisti sva ostala vremena,pa cak i ona glagolska osim aorista
jer je zaduzen za "trenutno",za ono sto narednog trena nestane,Atina je ziva.
Ovo vreme ce Atina preziveti.
Prezivece jer u njoj jos uvek zivi misao.
Atina je zivela i zivece.
четвртак, 5. јануар 2012.
OVO NIJE PESMA/Antilicnost
Ovo nije pesma
ovo je knjiga o džungli
jedan stalni lov
potraga za smislom
između granja iluzija
između svih onih obmana
kojima je zaista mesto u džungli
Ovo nije pesma
ovo je knjiga o anti-liričnosti
ovo je jedan krik
pred preteranom urednošću
pred pokoravanjem
sveznajućoj tuposti
kojom se prikriva slabost
i zatire um čoveka
Ovo nije pesma
ovo je knjiga bez mesečevih mena
bez plača mlade devojke
i bez susreta kraj jezera prozirne vode
Ovo nije pesma
ovo su tek reči
jedan niz misli
nabacanih na jedan zamišljeni prostor
Ovo nije nikakva pesma
i ne treba da bude
jer bila bi lažna
bila bi kao one bezvredne niti
poetičnih smisla radi izraza
i radi utiska
Ovo nije pesma
i baš mi je drago zbog toga
u suprotnom bih sebe nazvala pesnikom
a to baš i ne bi bila dobra ideja
Пријавите се на:
Постови (Atom)
