Приказивање постова са ознаком Τατιάνα Βόινοβιτς. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Τατιάνα Βόινοβιτς. Прикажи све постове

уторак, 26. април 2016.

Eutanazija srpske duše (1)

Ona je na umoru,sa svake strane opkoljena i gotovo bez kiseonika kakav je potreban da bi se trajalo sada i ovde;njeno trajanje mnogi slučajno,ili namerno brkaju sa postojanjem.U životu je održavaju veštačke tvorevine čije klice joj zapravo razaraju sva ona svojstva koja su je činila jedinstvenom među svim ostalim dušama koje su podigle Gradove,Zastave i našle uporište u Jeziku.
U njenom korenu je misao stara,pradavna koju je tako dobro izrekao 
jedan stanovnik drevne Grčke: ''čovek je čoveku bedem'';naravno on je živeo pre nje,pre te duše lutalice,ali da iko može biti siguran da se ona sa tim drevnim čovekom već tada nije srela u obliku male,sitne,oku nevidljive čestice koja je tražila svoje buduće utočište?

Sada ona traži utehu i malo vazduha jer njen bedem,Čovek,načet je sa svih strana i i često je u sebi ne prepoznaje već joj daje drugačija imena ubijajući je time u sebi.
Sada ona,ta srpska duša ugrižena za srž pronalazi tek neka od skrovišta u onima koji se nisu predali brzini,sumanutosti,gramzivosti,pohlepi i rasprodaji vrednosti zarad malo prolazne,isprazne i najjeftinije slave.

Ali,sve se na ovom svetu zamara,umara i gubi;tako i ona koja je do juče bila besmrtna koliko i onaj ljudski bedem koji je u njoj i kroz nju živeo,štiteći je od zaborava i zajedničke im smrti,sada sve duže i duže drži oči sklopljene,a njeni kapci skoro da se i ne otvaraju.Ta duša bi htela da u svoj pogled primi širinu neba i zemlje,ali sve ređe joj dopuštaju da gleda.Iznajmili su je za učestvovanje u jeftinim farsama koje prodaju minute nečeg što se samo naziva vremenom,ali postoji zarobljeno tek u novčanicama isplaćenih onima koji prodaju sam život neukih između dve emisije,dva glasanja,dva rata...

Zato ta duša ropće i čini se kako ćemo joj učiniti veliku uslugu ako joj okončamo brzo tu agoniju pred saznanjem da ona iz nas nestaje,da polako iščiljava iz naših pogleda,ali ne zato što nas ostavlja već zato što smo je napustili.Čini nam se kako bismo trebali da je ubijemo brzo,sami sebi laskajući kako ćemo samo jednom pravom dozom,pravom merom otrova olakšati njene muke;muke one koja nas je do sada čuvajući od zaborava štitila i od same večne smrti ljudi koji za sobom ne ostavljaju ništa sem praznine.

Eutanazija za srpsku dušu-dobrovoljna anestezija duha i savesti pred novim božanstvima koja je ljudski bedem ove duše uzdigao na presto svoga zajedničkog postojanja-dobit,pohlepa,licemerje,laž.

Čega se bojimo mi koji smo jednom pronalazili svoju domovinu i svoju tamnicu u njoj?Šta još čekamo?Nismo našli dovoljno oštar nož da je rasporimo,ili možda oklevamo jer smo počeli da se konačno stidimo svog straha pred božanstvima dobiti i izgleda,nepravde i puke spoljašnjosti?

nastaviće se...

(napisano 14.marta 2011)

Sanja Vojnović

понедељак, 25. јануар 2016.

ΟΙ ΚΡΕΜΑΣΤΡΕΣ- ΤΑΤΪΑΝΑ ΒΟΪΝΟΒΙΤΣ (ποίημα και φωτογραφίες)

ΕΝΑ ΠΟΙΗΜΑ ΣΕ ΔΥΟ ΦΩΤΟΓΡΑΦΙΕΣ ........













ΟΙ ΚΡΕΜΑΣΤΡΕΣ

ΚΟΙΤΑΖΩ ΤΑ ΡΟΥΧΑ ΤΟΥΣ ΠΟΥ  ΕΙΝΑΙ ΑΚΟΜΑ ΣΤΙΣ ΚΡΕΜΑΣΤΡΕΣ.
ΤΑ ΡΟΥΧΑ,ΟΛΑ ΤΑ ΡΟΥΧΑ ΑΥΤΑ ΠΕΡΙΜΕΝΑΝ ΤΟΥΣ ΚΑΤΟΧΟΥΣ ΤΟΥΣ.
ΕΛΕΙΠΑΝ ΤΑ ΣΩΜΑΤΑ,ΤΑ ΣΩΜΑΤΑ ΤΟΥΣ ΠΟΥ ΜΕΧΡΙ ΤΩΡΑ ΜΑΛΛΟΝ ΕΧΟΥΝ ΛΙΩΣΕΙ..
ΤΗΝ ΑΠΟΦΑΣΗ ΝΑ ΒΓΑΛΩ ΤΑ ΠΡΑΓΜΑΤΑ,ΝΑ ΤΑ ΠΕΤΑΞΩ Ή ΝΑ ΤΑ ΜΟΙΡΑΣΩ
ΑΝΕΒΑΛΛΑ ΠΟΛΛΕΣ ΦΟΡΕΣ.
ΚΑΙ ΚΑΘΕ ΦΟΡΑ ΣΑΝ ΔΙΚΑΙΟΛΟΓΙΑ ΕΒΡΙΣΚΑ ΤΟ Ο,ΤΙ ''ΔΕΝ ΕΧΩ ΧΡΟΝΟ''.
ΕΤΣΙ,ΟΙ ΜΕΡΕΣ ΓΙΝΑΝΕ ΕΒΔΟΜΑΔΕΣ,ΟΙ ΕΒΔΟΜΑΔΕΣ ΓΙΝΑΝΕ ΜΗΝΕΣ ΚΑΙ ΟΙ ΜΗΝΕΣ ΧΡΟΝΙΑ.
ΑΛΛΑ ΠΟΙΟΝ ΚΟΡΟΪΔΕΥΑ - ΤΟΝ ΕΑΥΤΟ ΜΟΥ ΜΟΝΟ.
ΕΙΧΑ ΧΡΟΝΟ...
ΜΕΤΑΚΙΝΟΥΣΑ ΤΙΣ ΚΡΕΜΑΣΤΡΕΣ ΚΑΙ ΚΟΥΝΟΥΣΑ ΤΑ ΡΟΥΧΑ ΠΑΝΩ ΤΟΥΣ ΠΟΥ ΗΤΑΝ ΚΡΥΑ ΟΤΑΝ ΤΑ ΑΓΓΙΖΑ.
ΣΑΝ ΟΛΑ ΑΥΤΑ ΤΑ ΧΡΟΝΙΑ ΝΑ ΤΟΥΣ ΠΕΡΙΜΕΝΑ,ΤΟΥΣ ΝΕΚΡΟΥΣ ΝΑ ΓΥΡΙΖΟΥΝ.ΗΞΕΡΑ ΟΜΩΣ Ο,ΤΙ
ΑΥΤΟ ΕΙΝΑΙ ΑΔΥΝΑΤΟΝ.
ΓΙΑΤΙ ΑΠΟΦΕΥΓΩ ΑΥΤΟ ΠΟΥ ΕΙΝΑΙ ΑΝΑΠΟΦΕΚΤΟ;ΓΙΑ ΠΙΟ ΛΟΓΟ;
ΤΟ ΚΑΝΩ ΕΠΕΙΔΗ ΠΙΣΤΕΥΩ Ο,ΤΙ ΕΝΑ ΜΙΚΡΟ ΜΕΡΟΣ ΤΟΥΣ,ΕΝΑ ΚΟΜΜΑΤΑΚΙ ΤΟΥΣ ΑΚΟΜΑ
ΕΙΝΑΙ ΕΔΩ, Ο,ΤΙ ΠΑΡΑΕΥΡΙΣΚΟΝΤΑΙ ΣΤΗ ΖΩΗ ΜΟΥ ΜΕ ΤΟ ΝΑ ΦΥΛΑΩ ΤΑ ΠΡΩΣΟΠΙΚΑ ΤΟΥΣ
ΑΝΤΙΚΕΙΜΕΝΑ.
ΛΕΝΕ Ο,ΤΙ  Ο ΧΡΟΝΟΣ ΓΙΑΤΡΕΥΕΙ ΤΑ ΠΑΝΤΑ,ΑΛΛΑ ΑΥΤΟ ΔΕΝ ΑΛΗΘΕΥΕΙ,
Ο ΧΡΟΝΟΣ ΜΟΝΟ ΚΛΕΙΝΕΙ ΤΙΣ ΠΛΗΓΕΣ.
ΚΑΙ ΣΤΟ ΤΕΛΟΣ ΤΙ ΜΕΝΕΙ ΠΙΣΩ ΑΠΟ ΟΛΟΥΣ ΜΑΣ;
ΜΟΝΟ ΓΥΜΝΕΣ ΚΡΕΜΑΣΤΡΕΣ ΚΑΙ ΤΙΠΟΤΑ ΑΛΛΟ...

ΤΑΤΪΑΝΑ ΒΟΪΝΟΒΙΤΣ 

недеља, 29. март 2015.

MALI FILM O VELIKOM STRVU

Ovo je jedan kratki,filmski zapis o Ostrvu.nije potrebno mnogo toga reći da bi se osetilo nešto što nadilazi sopstveno,malo postojanje okruženo plavetnilom,suncem ,peskom i tragedijom koja se ovde može nanjusiti u vazduhu...Ovo je nekoliko ''ostrvskih'' sekundi...




среда, 5. март 2014.

ΕΝΑ ΚΑΡΤ-ΠΟΣΤΑΛ ΤΗΣ ΤΑΝΙΑΣ (1)


Η Τάνια μου στέλνει τα σημειώματά της που τα ονόμασε 
'' καρτ ποστάλ''...είναι οι σκέψεις της που γράφει σε ένα μπλοκάκι
εκεί  στο Βορρά , 2000 χιλιόμετρα μακριά....Θα τα διαβάσω αυτές οι μέρες και στο ραδιόφωνο που το ''ανοίγω'' που και που για να βάζω μουσική και να διαβάσω για τους ακροατές αυτά που γράφω ή αυτά που έγραψαν κάποιοι άλλοι...


Το καρτ ποστάλ της Τάνιας ( 1)

Το τηλέφωνο άρχισε να χτυπάει
ενώ όλη την ημέρα σώπαινε σεμνά.
Του κανενός δεν είχε περάσει απ'το μυαλό
να με πάρει...

Η φίλη μου καλεί και λέει:
'' Χεϊ, δε σε άκουσα εδώ και δύο μέρες
και σκέφτηκα να σε πάρω,
να δω αν όλα είναι εν'τάξη...
Τι κάνεις; "

Έτσι,λόγω του τηλεφωνήματος ίσως τούτη 
η μέρα δεν πέρασε άσκοπα.
Κάποιος με πήρε ένα τηλέφωνο χωρίς
να αποσκοπεί κάπου...

Αυτό που μου έχει κολλήσει
είναι το ''δεν σε άκουσα εδώ και δύο μέρες...'' 

Τατιάνα Βόινοβιτς ( χειμώνας 2014)



петак, 21. фебруар 2014.

Η ΚΑΡΔΙΑ ΜΟΥ-Η ΒΟΜΒΑ ΜΟΥ/MOJE SRCE-MOJA BOMBA

DA LI POSTOJE ''SLUCAJNE '' MISLI?
DA LI SRCE SLUCAJNO POSTAJE BOMBA?
ΑΡΑΓΕ,ΥΠΑΡΧΟΥΝ ΟΙ ΚΑΤΑ ΣΥΜΠΤΩΣΗ ΣΚΕΨΕΙΣ;
ΚΑΙ Η ΚΑΡΔΙΑ ΚΑΤΑ ΣΥΜΤΩΣΗ ΓΙΝΕΤΑΙ ΒΟΜΒΑ;

Σκέφτομαι - φταίω εγώ που δε θέλω υποκατάστατο της καρδιάς και αν στη θέση της φυτέψω μία βόμβα;
Razmisljam- da li je moja krivica sto ne zelim surogat srca i ako na njegovo mesto zasadim bombu?
Σάνια Βόινοβιτς
Sanja Vojnovic


Tanjine fotografije za moju pesmu ''Moje srce je umrlo.Tvoje jos uvek zivi?''

@tatjanaphoto (twitter)
@tatjanaphoto (twitter)