Приказивање постова са ознаком srpski. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком srpski. Прикажи све постове

уторак, 26. април 2016.

Eutanazija srpske duše (1)

Ona je na umoru,sa svake strane opkoljena i gotovo bez kiseonika kakav je potreban da bi se trajalo sada i ovde;njeno trajanje mnogi slučajno,ili namerno brkaju sa postojanjem.U životu je održavaju veštačke tvorevine čije klice joj zapravo razaraju sva ona svojstva koja su je činila jedinstvenom među svim ostalim dušama koje su podigle Gradove,Zastave i našle uporište u Jeziku.
U njenom korenu je misao stara,pradavna koju je tako dobro izrekao 
jedan stanovnik drevne Grčke: ''čovek je čoveku bedem'';naravno on je živeo pre nje,pre te duše lutalice,ali da iko može biti siguran da se ona sa tim drevnim čovekom već tada nije srela u obliku male,sitne,oku nevidljive čestice koja je tražila svoje buduće utočište?

Sada ona traži utehu i malo vazduha jer njen bedem,Čovek,načet je sa svih strana i i često je u sebi ne prepoznaje već joj daje drugačija imena ubijajući je time u sebi.
Sada ona,ta srpska duša ugrižena za srž pronalazi tek neka od skrovišta u onima koji se nisu predali brzini,sumanutosti,gramzivosti,pohlepi i rasprodaji vrednosti zarad malo prolazne,isprazne i najjeftinije slave.

Ali,sve se na ovom svetu zamara,umara i gubi;tako i ona koja je do juče bila besmrtna koliko i onaj ljudski bedem koji je u njoj i kroz nju živeo,štiteći je od zaborava i zajedničke im smrti,sada sve duže i duže drži oči sklopljene,a njeni kapci skoro da se i ne otvaraju.Ta duša bi htela da u svoj pogled primi širinu neba i zemlje,ali sve ređe joj dopuštaju da gleda.Iznajmili su je za učestvovanje u jeftinim farsama koje prodaju minute nečeg što se samo naziva vremenom,ali postoji zarobljeno tek u novčanicama isplaćenih onima koji prodaju sam život neukih između dve emisije,dva glasanja,dva rata...

Zato ta duša ropće i čini se kako ćemo joj učiniti veliku uslugu ako joj okončamo brzo tu agoniju pred saznanjem da ona iz nas nestaje,da polako iščiljava iz naših pogleda,ali ne zato što nas ostavlja već zato što smo je napustili.Čini nam se kako bismo trebali da je ubijemo brzo,sami sebi laskajući kako ćemo samo jednom pravom dozom,pravom merom otrova olakšati njene muke;muke one koja nas je do sada čuvajući od zaborava štitila i od same večne smrti ljudi koji za sobom ne ostavljaju ništa sem praznine.

Eutanazija za srpsku dušu-dobrovoljna anestezija duha i savesti pred novim božanstvima koja je ljudski bedem ove duše uzdigao na presto svoga zajedničkog postojanja-dobit,pohlepa,licemerje,laž.

Čega se bojimo mi koji smo jednom pronalazili svoju domovinu i svoju tamnicu u njoj?Šta još čekamo?Nismo našli dovoljno oštar nož da je rasporimo,ili možda oklevamo jer smo počeli da se konačno stidimo svog straha pred božanstvima dobiti i izgleda,nepravde i puke spoljašnjosti?

nastaviće se...

(napisano 14.marta 2011)

Sanja Vojnović

петак, 11. септембар 2015.

ΔΕ ΘΕΛΩ ΤΟΝ ΧΡΟΝΟ/NE ŽELIM VREME

ΔΕ ΘΕΛΩ ΡΟΛΟΓΙΑ
ΔΕ ΘΕΛΩ ΤΟΝ ΧΡΟΝΟ
ΤΙΣ ΜΕΡΕΣ
ΤΙΣ ΩΡΕΣ
ΟΥΤΕ ΤΑ ΔΕΥΤΕΡΟΛΕΠΤΑ.

ΘΕΛΩ ΝΑ ΚΟΙΤΑΖΩ ΤΟΝ ΟΡΙΖΟΝΤΑ
ΠΙΝΟΝΤΑΣ ΚΑΦΕ
ΚΑΙ ΠΡΟΣΦΕΡΟΝΤΑΣ ΤΟ ΚΑΤΑΦΥΓΙΟ
ΤΗΣ ΑΠΛΗΣ ΣΙΩΠΗΣ 
ΑΘΟΡΥΒΗΣ ΥΠΑΡΞΗΣ ΧΩΡΙΣ ΤΟ ΤΡΕΞΙΜΟ
ΚΑΙ ΑΝΕΣΗ ΤΟΥ ΜΗ-ΧΡΟΝΟΥ
ΣΕ ΚΑΘΕ ΠΕΡΑΣΤΙΚΟ.


ΘΕΛΩ ΤΗΝ ΛΕΥΘΕΡΙΑ...
...ΧΩΡΙΣ ΚΑΝΕΝΑ ΜΕΤΡΙΤΗ.

ΣΑΝΙΑ ΒΟΪΝΟΒΙΤΣ
11/09/2015

NEĆU SATOVE
NE ŽELIM VREME
NI DANE
NI SATE
NI SEKUNDE.

HOĆU DA GLEDAM HORIZONT
PIJUĆI KAFU
I NUDEĆI UTOČIŠTE
JEDNOSTAVNE ĆUTNJE
NEČUJNOG POSTOJANJA
BEZ ŽURBE
I KOMFOR NE-VREMENA
SVAKOM PROLAZNIKU.

ŽELIM SLOBODU...
...BEZ IKAKVIH MERAČA.

SANJA VOJNOVIĆ
11.09.2015.

недеља, 1. фебруар 2015.

SLEPA NADA

Nikako da povezem nadanje sa necim boljim.
Ne staje mi pod kapu da je nekome potrebna nada.Jos manje da u u nju veruje.
Ne mogu da shvatim zasto je se ljudi vec jednom ne otarase,zasto je ne odbace?
Zasto je ne otresu sa svojeg postojanja kao sto se prasina skine prstima sa kaputa?
Cemu sluzi ta pomama za necim sto ce se mozda desiti ''ako''...ako ovo,ili ono?

Ljudi pocinju svoje price,u koje veruju manje od svojih sagovornika, recima - ''nadam se''..
Politicari su sve ratove zapocinjali ''nadajuci se miru''.
Bogatasi i verski vodje pljackaju stolecima pruzajuci ''nadu''' i sve ostalo sto se 
moze rasprodati, u ime cega se moze zaraditi,a da naivni veruju kako dim nadanja koji drze u ruci zaista ima neko znacenje...

Uhvatim sebe ponekad kako kazem ''nadam se da ce sve biti u redu'',sto je zapravo tek
skrpljena uctivost koja nema nikakve veze sa istinom.Njome se podstapam kad nemam pojma sta da kazem....

Znam ljude koji su se ''nadali'' kako ce meni biti dobro,ako ne i bolje, a onda mi najslavnije dali nogom u dupe sve se nadajuci da cu to shvatiti kao prijateljski,cak rodjacki gest...

Nadanje je slepo.Uvek.Oduvek.To je igra vatrom u trenutku kada treba nabaviti pumpu za gasenje pozara.To je posmatranje svog lika u ogledalu za koje se nadas da je neko lepsi.

Nadanje ce te odvesti u bespuce bez kompasa.
Nadanjem ces sebi otrovati zivot ocekujuci da se desi ono sto se nikada ne desava samo zato sto je dobro,lepo i sto ti potrebno da se desi.

Zavrsila sam sa nadom.
Zavrsila sam sa slepilom.
Gotovo je sa svim tim laznim svetlom u tunelu koji u uopste nema kraja.
Radije gledam ono sto jeste,nego ono sto moze biti.

Sanja Vojnovic
1.februar 2015.

четвртак, 30. август 2012.

Η ΜΕΤΑΦΡΑΣΗ ΤΟΥ ΠOΙΗΜΑΤΟΣ ΤΗΣ ΑΝΝΑΣ ΑΝΤΩΝΙΑΔΗ - ΤΣΑΤΣΑΡΗ ΣΤΑ ΣΕΡΒΙΚΑ/PREVOD PESME ANE ANDONIJADI - CACARI NA SRPSKI


Ана Андонијади- Цацари живи и ради у Елефсини.
Своју прву књигу под називом ''Једна бакалница препуна успомена''  објавила је 2011-те године .Књига за тему има живот Грка, тачније Аниних предака , који су се после прогона
из Турске почетком ХХ века доселили у данашњу Грчку. Књига је препуна фотографија
из Анине личне архиве које сведоче о људима- јунацима њене књиге.
Анина књига је постала позната међу грчком диаспором после њеног представљања
у Немачкој у граду Вуперталу.
Превод песме ''Коначно,шта је то лако?'' је мој покушај да премостим одстојање
између Грчке и Србије , одстојање које се тиче језика. У сваком другом погледу два народа
су врло блиска.
САЊА ВОЈНОВИЋ
Η Άννα Αντωνιάδη - Τσάτσαρη μένει στην Ελευσίνα.
Το πρώτο της βιβλίο - '' Ένα μπακάλικο γεμάτο αναμνήσεις'' έχει γίνει γνωστό στην ελληνική
διασπορά μετά από την παρουσίαση που έγινε στο Βούπερταλ της Γερμανίας 2012.
Το ποίημα '' Τελικά, τι είναι το εύκολο;'' έχω μεταφράσει στα σέρβικα στην προσπάθειά μου
να γεφυρώσω την απόσταση μεταξύ Ελλάδας και Σερβίας , μία απόσταση που αφορά τη γλώσσα. Από κάθε άλλη άποψη οι δύο λαοί είναι κοντά.
ΣΑΝΙΑ ΒΟΊΝΟΒΙΤΣ

        
                                КОНАЧНО, ШТА ЈЕ ТО ЛАКО?


Лако је одрастати
тешко је остати дете.
Лако је да будеш притворан
тешко је да будеш ТИ сам!
Лако ти је да озбиљно изгледаш
тешко је и да будеш озбиљан!
Увек желиш оно што је тешко остварљиво
али можеш ли да то и постигнеш?
обично преписујеш друге,
а ти?да ли ствараш?
Лаж су заволели сви, па и ти.
Горку истину ипак ниси прихватио никада.
Рађаш се као жена!
Можеш ли да останеш женско?
У потрази си за супротним полом,
али можеш ли изаиста наћи свој пар?
Живиш у свакодневици других људи
а ти, да ли постојиш?
Кажеш - волим те...
шта осећаш заправо у вези са тим?
На свет доносиш дете,
подижеш ли га правилно?
да ли си увек за њега ''ту''?
Друге оцењујеш увек
себе да ли оцењујеш кад?
Говориш о томе шта треба,а шта не,
а твоја воља где је?
Постадосмо рачунари и бројеви
као људи изгубисмо додир и разум.
Говориш о ''историји'',
а тешко је писати је.
Говориш о памћењу 
које треба одржати живим,
али колико живим 
ти можеш и да га одржиш?
Лако је говорити о Честитости, Домовини и Породици,
а тешко је да их одбраниш
(αμύνεσθαι περί πάτρις έλεγαν
οι αρχαίοι ήμων προγόνοι)
Поштујеш ли прошлост своју
како би будућност имао?
Школу похађаш,
васпитање да ли стичеш?
Када се рађаш Хеленом,
немој никада оскрнавити своје порекло
пред противницима хеленизма!!
Желе да те натерају
да заборавиш...
Немој их пустити да и помисле
како се не можеш супротставити...
Својег порекла корене и памћење
немој допустити да их икад угасе!

Јер...лако је сећати се...
Хеј, Хелену...!
Само по један се рађа,
али док год и једног Хелена
живог остане...
...тада..
Јеладу нашу
неће ни један противник Хелена угасити.


Не, неће никада!!

АНА АНДОНИЈАДИ - ЦАЦАРИ
писац и просветни радник

превод:  САЊА ВОЈНОВИЋ