четвртак, 5. јануар 2012.

Još jedna ne-pesma/Antiličnost

Još jedna ne-pesma


Potpuno van svih tokova
dežurne
poezije
vuče svoje stihove ova ne-pesma
bez majke i oca
bez narodnosti
bez doma i pripadnosti

Juče sam je primetila
u izlogu jedne prodavnice
na uglu Periklisove avenije i avenije Sredozemlja
imala je jedno od onih lica
kakvo ne pripada spomenicima
imala je lik ne-pesme
bez žurbe
bez pravog razloga postojanja

Preko njenog lica
prešli su
svojim odsjajem
svojim ne-tonskim
ne-zvučnim odjekom
lica Jamajkanaca
lica Brazilaca
i onog Kubanca koji je juče prodavao ribu
Svi su se uselili u njen lik na izlogu
na tom uglu Periklisove i Sredozemne


Juče sam je srela
tu ne-pesmu
za ne-dane
za ne-vreme
za sve ostale ''ne''
za sve antiliričnosti
jednog života
koji uporno hoda
a ne zna ni kuda
ni čemu
Odmah smo se prepoznale
konturama njenog lica
savršeno su pristajale moje crte

I tako
ona i ja smo zajedno
oduvek
ali tek juče
eto tek juče smo se konačno srele
ona ne-pesma
i ja ne-pesnik

Нема коментара:

Постави коментар